Kelly-Ann Allen Ph.D.
Kelly-Ann Allen, doktorica znanosti,FAPS, je izvanredni profesor te obrazovni i razvojni psiholog na Sveučilištu Monash, stipendist College of Educational and Development Psychologists, te počasni glavni suradnik Sveučilišta u Melbourne. S više od 10 godina iskustva kao školski psiholog, trenutno kombinira svoju stručnost kao praktičar s njezinim akademskim istraživačkim interesima pripadnosti, osobito osjećajem pripadnosti akademskom i organizacijskom postavke.
Temeljni rad dr. Allena izravan je odgovor na globalno opadanje pripadnosti, posebno za studente, o kojem se naširoko izvještava. Njezino istraživanje prati daljnje pogoršanje pripadnosti nakon COVID-19 i njegove snažne povezanosti s mentalnim bolestima (i u adolescenciji iu odrasloj dobi), dobrobiti i akademskim rezultatima, pokazujući da je pripadnost važan problem za adresa. S proučavanjem pripadnosti u središtu istraživačkih prioriteta dr. Allen, njezini su projekti izgradili konceptualno i empirijsko razumijevanje onoga što znači pripadati.
Dr. Allenovo zanimanje za pripadnost dovelo ju je do autorice i urednice preko 200 znanstvenih publikacija, uključujući nagrađivane Psihologija pripadanja (Routledge) i Poticanje pripadnosti školi kod adolescenata: intervencije za učitelje i stručnjake za mentalno zdravlje (Routledge). Politika otvorenog pristupa o pripadnosti školi (besplatno za preuzimanje) dostupna je u njezinoj posljednjoj knjizi, Izgradnja boljih škola s politikom utemeljenom na dokazima: Prilagodljiva politika za nastavnike i voditelje škola.
Misija dr. Allena je signalizirati i naglasiti važnost pripadnosti u svakodnevnom životu i poboljšati razumjeti mehanizme kako se to može poboljšati tijekom životnog vijeka, posebno u obrazovanju kontekstima. Njezin rad temelji se na potrebi za pripadanjem kao snažnom pokretaču motivacije i temeljnom stupu dobrog fizičkog i mentalnog zdravlja. U svijetu rastuće stope usamljenosti i društvene izolacije, sveobuhvatno razumijevanje pripadnosti nikada nije bilo važnije.
Ovaj članak istražuje ključnu ulogu pripadnosti u obrazovnom okruženju, s fokusom na često zanemarene dionike – roditelje.
Istraživači pripadnosti reći će vam da je pripadnost temeljna ljudska potreba, ali kako zadržati pripadnost u akademskoj zajednici kada su odbacivanje i kritike žestoki?
Odnos između hrane i pripadnosti složen je, što nas navodi da se zapitamo jesu li važni rituali i tradicije koji okružuju hranu, a ne sama hrana.
Svaki edukator zna da je osjećaj pripadnosti važan, ali pravi opseg dobrobiti može biti teško uhvatiti. Evo pogleda na neke od njih.
Dva vodeća svjetska autoriteta za ovu temu pojašnjavaju temeljne pretpostavke i trendove o pripadnosti.
Svaka bi škola trebala imati politiku pripadnosti školi. Fokusiranje na ova ključna područja moglo bi im pomoći da započnu.