Čini li vas Adderall pametnijim?

Kako mnogi mladi odrasli počinju razmišljati o svom povratku na fakultet i potrebi ponovnog studiranja, tema je lijekovi za poboljšanje performansi vjerojatno će se vratiti na radarski ekran za studente i zdravstvene radnike slično. Tijekom posljednjih godina primjetio se dobro dokumentirani porast upotrebe stimulativnih lijekova, kao što su metilfenidat (Ritalin) ili miješane soli amfetamini (Adderall), koji se koriste za liječenje Poremećaj pažnje uzrokovan hiperaktivnošću (ADHD), među studentima koji ne ispunjavaju kriterije za dijagnozu.

Iako se neke od tih razloga mogu opisati kao više "rekreativne", znatan broj ljudi uzima ove lijekove ne kako bi postigli visoku vrijednost, već da bi poboljšali njihovu izdržljivost i učinkovitost u proučavanju. Ljudi koji uzimaju ove lijekove sigurno se mogu osjećati budnijim i na vrhu svoje igre, ali postoji neka sumnja u to poboljšavaju li se ovi agensi ili ne neurokognitivne performanse za ljude koji se ne bore s ADHD-om na prvom mjestu (postoje bolji dokazi koji pomažu nekim kognitivnim parametrima za osobe s ADHD). Nakon svega,

antidepresivi nisu sretne tablete za nedepresivno pojedinaca. Štoviše, kad se radi o stimulansima, postoji mogućnost da ti lijekovi induciraju neku vrstu placebo efekt u kojem ljudi percipiraju da razmišljaju učinkovitije, a da to zapravo i ne učine.

Mala studija nedavno je pokušala sagledati kako stvarne tako i percipirane kognitivne performanse. Ukupno 13 zdravih studenata koji nisu ispunili kriterije za ADHD podvrglo se bateriji neurokognitivni testovi tijekom dvije različite sesije, jedna nakon uzimanja 30 mg Adderall-a i jedna nakon uzimanja placebo. Uspoređivane su razlike između dvije sesije. Testovi su ocjenjivali stvari poput rada memorija (pomoću testa koji je također uključen u mnoge IQ ocjene), jezik, funkcioniranje izvršne vlasti, čitanje stručnosti i, naravno, pažnja. Ispitanici su također upitani o tome jesu li ili koliko dobro mislili da rade i kakvo im je emocionalno stanje.

Ukupno gledano, rezultati su bili prilično slabiji kada je riječ o stvarnim performansama. U većini područja poput recimo čitanja jezika i čitanja nije bilo razlike između lijeka i placeba. Možda nije iznenađujuće da su na nekim mjerama pozornosti pronađena poboljšanja koja se odnose na Adderall. Međutim, jedan od zadataka radne memorije, u kojem su ispitanici zamoljeni da pamte niz brojeva, pokazao je bolje rezultate s placebom.

Na emocionalnoj razini, ispitanici su uglavnom primjećivali kad su uzimali Adderall i osjećali se pozitivno aktiviranom s vršnim učincima oko 90 minuta nakon primjene. Nešto neočekivano, ispitanici uglavnom nisu vjerovali da liječenje poboljšali su svoje kognitivne performanse, mada brojke pokazuju da su ljudi dosta odgovorili na ovo pitanje nakon što su ispitanici uzeli Adderall.

Sve u svemu, autori su zaključili da bi za ljude koji nemaju dijagnozu ADHD-a uzimanje Adderall-a moglo rezultirati u njihovom subjektivnom osjećaju bolje, ali da se to ne prevodi u globalno poboljšane kognitivne izvođenje. U nekim područjima stimulansi mogu čak oslabiti sposobnost.

Jedan zanimljiv aspekt ove studije bio je taj što je privukao popriličnu količinu medijske pažnje iako je objavljen u nejasnijem časopisu. Do posljednjeg je vjerojatno došlo zbog prilično male veličine uzorka i velikog broja ljudi koji nisu završili testiranje. Studija također nije zapravo ponovila ono što mnogi studenti zapravo rade dok uzimaju lijekove, naime, uče za testove i pisanje radova. Ipak, ova studija dodaje sve veću literaturu koja pokazuje da kada je riječ o "pametnim pilulama", hype ne odgovara podacima.