Tko je zapravo glavni kad donosimo odluke?

“Do istine dolazimo ne samo razlogom, već i srcem„. —Blaise Pascal

Izvor: Autor Juniorcosta124 (Vlastiti rad) [CC BY-SA 4.0 (http://creativecommons.org/licenses/by-sa/4.0)], putem Wikimedia Commonsa

Kako donosimo odluke?

Pojedinačne odluke najbolje se razumiju kao interakcije između refleksije i emocije (Haidt, 2006). Kad smo mirni, sporo racionalno razmišljanje vodi naše odluke. Emocionalni sustav djeluje spontano, ne obazirući se na šire posljedice akcije. Reflektivni sustav očito je odrastao u ovom paru, a njegov je posao nadzirati i ispravljati impuls emocija. Na primjer, naš emocionalni um želi naručiti desert i popušiti cigaretu, a naš reflektivni mozak zna da se treba oduprijeti iskušenju i prestati pušiti. Konačna odluka određena je relativnom snagom ova dva sustava.

Snaga emocija

Iako interakcije teku u oba smjera, čini se da emocija igra dominantnu ulogu u tome odlučivanje (Schore, 2012). Svatko tko je ikada stavljen ispred svježe pečenih kolačića i koji se našao jesti bez da razmišlja, može cijeniti ovaj impuls. To je zato što su veze između emocionalnog sustava i reflektivnih sustava jače od veza s reflektivnim sustavima na emocionalne. Prema LeDouxu (2015), iako je svjesna kontrola nad emocijama slaba, emocije mogu preplaviti svijest. To objašnjava zašto je emocionalnim informacijama lakše prevladati našu svjesnu misao, nego nama svjesnim nadzorom nad našim emocijama.

Automatski temeljni dobar je primjer prvenstva emocija. Na primjer, studija (North, et al., 1999.) izlagala je kupce u odjeljku supermarketa kako piju bilo francusku ili njemačku glazbu. Rezultati su pokazali da francusko vino nadmašuje njemačko vino kada se svirala francuska glazba, dok njemačko vino nadmašuje francusko vino kada se svirala njemačka glazba. Međutim, većina kupaca negirala je da je glazba utjecala na njihov izbor vina.

Strani sebi

Većinu našeg mentalnog života i ponašanja oblikuju sile izvan naše svjesne kontrole. Te privatne misli su također izvor nesporazuma među ljudima. Važna implikacija bez svijestimotivacija je priznanje da smo svi sami sebi na nekom nivou stranci. Doista, kada se samoispitivamo, rutinski se nalazimo prevariti sebe, jer samo utapamo mali dio onoga što nam se događa u glavi. Znate mnogo manje o sebi nego što osjećate. To objašnjava zašto ponekad zapravo ne znamo zašto želimo ono što želimo. To je ono što puno bračno savjetovanje oko.

Imati smisla

Socijalni psiholozi tvrde da su ljudi općenito prilično nesvjesni svojih motivacija i da je svijest o tome što ih motivira da djeluju izmišljotina (izmišljene priče) (Kiverstein, 2012). Rješavajući problem, razumski um često ispunjava informacije na prilično slijep način bez uvida ili samo-svijesti. Na primjer, želja za volonterizmom može maskirati želju da bude prepoznata kao posebna.

Posljedice emocionalne neznanja

Ovaj nedostatak svijesti ugrožava psihološku slobodu i održava samoobnavljajuće ponašanje. Na primjer, anksioznost i depresija može izazvati negativne emocije, što često dovodi do ovisnost. Ljudi koji imaju ove vrste problema, uspješno su napustili svoje "loše navike" (zloupotreba alkohola i prejedanje), često pronalaze drugačiju "naviku" zamjenjujući staru. Nastojimo ušutkati svoje bolne emocije, ali ako uspijemo osjetiti ništa, gubimo jedino sredstvo koje znamo od čega patimo i zašto (Grosz, 2013).

Kopanje dublje

Da bismo otkrili suštinu određenog ponašanja (poput ovisnosti i prejedanja), moramo kopati dublje, poput arheologa u njegova iskopavanja kako bi rasvijetlio mentalne procese između podražaja i reakcije pojedinca na njega (Panksepp i Biven, 2012). Što dublje zalazimo u naš emocionalni mozak, to više razumijevamo svoje mentalno podrijetlo i porijeklo mentalnih bolesti poput ovisnosti. Probleme je najbolje riješiti kad ih izvuče iz tame. Po riječima plemenitog laureata Erica Kandela (2012), da bismo otkrili istinu o ponašanju, moramo pogledati ispod površinskog izgleda stvari.

Emocionalna sloboda

Emocionalna svjesnost daje uvid u rad uma, neracionalnost ljudske prirode i prirodu odluka koje ljudi toliko često donose da je mješovit odnos prema njihovoj vlastitoj sreća. Postajući svjesniji svojih nesvjesnih želja, mi doživljavamo sebe slobodnima, a ne žrtve. Spinoza je jednom napomenuo da "Emocija koja pati, prestaje patiti čim oblikujemo jasnu i preciznu sliku o njoj."